Skoro svaki roditelj u dijaspori se bar jednom zapitao isto: „Ako insistiram na srpskom, hoću li detetu zakomplikovati engleski (ili nemački, francuski, švedski)? Hoće li progovoriti kasnije? Hoće li mešati jezike?” Strah je razumljiv — ali nauka i naše iskustvo iz učionice govore nešto sasvim ohrabrujuće.
Mit: „Dva jezika zbunjuju dete i usporavaju govor”
Ovo je verovatno najrasprostranjenije uverenje — i jedno od najpogrešnijih. Deca su rođena sa sposobnošću da usvoje više jezika istovremeno. Njihov mozak ne „troši” kapacitet za jedan jezik na štetu drugog; naprotiv, paralelno gradi dva sistema.
Istina je da dvojezično dete ponekad progovori koju nedelju kasnije ili u ranom periodu pomeša reči iz oba jezika. To nije zbunjenost — to je normalna, prolazna faza koju stručnjaci zovu „mešanje koda”. Do polaska u školu razlika potpuno nestaje.
Šta dvojezičnost zapravo donosi detetu
Deca koja odrastaju sa dva jezika u proseku pokazuju:
- bolju koncentraciju i sposobnost da „prebacuju” pažnju sa zadatka na zadatak,
- razvijeniju empatiju, jer ranije shvataju da isti pojam ima više naziva i uglova,
- lakše učenje trećeg i četvrtog jezika kasnije u životu,
- jaču emotivnu vezu sa porodicom u matici — sa bakom, dekom, rođacima.
Drugim rečima, srpski jezik nije teret koji oduzima — on je dodatni alat koji detetu proširuje svet.
Zašto deca u dijaspori ipak „gube” srpski
Problem najčešće nije u detetu, već u izloženosti. Dete čuje engleski u školi, na ulici, na televiziji — a srpski samo kod kuće, i to često samo od jednog roditelja. Bez redovne, žive upotrebe, jezik polako bledi.
Tu je ključ: srpskom je potrebna struktura i zajednica, ne samo povremeni razgovor za stolom. Upravo zato deca najbrže napreduju kada uče u maloj grupi vršnjaka koji prolaze kroz istu situaciju — gde je srpski normalan, „kul” i zabavan, a ne nešto što ih izdvaja.
Kako mi u Savi pristupamo dvojezičnosti
U Sava onlajn školi ne posmatramo srpski kao „drugi” jezik koji se takmiči sa jezikom sredine. Posmatramo ga kao jezik srca — jezik porodice, priča i korena. Časove vodimo uživo, u malim grupama, kroz igru i razgovor, tako da dete srpski koristi, a ne samo „uči”.
Ako želite da vidite kako to izgleda u praksi, pogledajte naš program ili zakažite besplatan čas — prva nedelja je potpuno besplatna.
Zaključak: dvojezičnost ne zbunjuje dete. Nedostatak izloženosti i zajednice — to ga udaljava od jezika. A to je nešto što zajedno možemo da rešimo.


